Sa razvojem informacionih tehnologija, šah nije izgubio na popularnosti, već je dobio i novu primenu. Zahvaljujući njemu, deca uče mnogo i o prijateljstvu, jer je svaki protivnik i potencijalni novi prijatelj.
Zašto je dobro da mališani igraju šah
Gete je govorio da je šahovska igra ispit uma, a Volter još više: da od svih igara šah zaslužuje najveću počast ljudskog uma. Veliki mislioci sveta nisu bili usamljeni u slavljenju 64 polja i 32 figure, jer je odmeravanje snaga na crno-beloj ploči oduvek važilo za intelektualni i sportski izazov.
Šah je, pokazuju istraživanja, izuzetan poligon za treniranje i razvijanje inteligencije, memorije, koncentracije i kreativnosti. Naučnici podsećaju da vežbajući, deca šahisti uče da budu strpljiva, disciplinovana, brže rešavaju probleme i bolje organizuju vreme.
Da je tako, potvrđuje nam Petar Benković iz Sremske Mitrovice, vrhunski šahovski majstor, bezbroj puta ovenčan priznanjima na domaćim i međunarodnim turnirima. Kao učitelj šaha koji od mališana pravi velike igrače, kaže da je njemu lično ovaj sport promenio život nabolje.
“Meni je šah, uz sve uspone i padove koji su deo takmičarskog života, pružio mnogo toga lepog. Proputovao sam svet, upoznao različite zemlje i gradove, kulturu drugih naroda, stekao mnogo prijatelja, postao samostalan, naučio da sam donosim odluke i sporazumevam se na dva strana jezika.”
Svoju priču uvek rado deli sa decom zainteresovanom za šah, pokušavajući da im kroz svaku partiju “ubrizga” ispravne životne vrednosti.
Deca se još u najranijem uzrastu interesuju i pokušavaju da otkriju sve tajne šaha, a kako je mnogo onih neotkrivenih, zainteresovanost raste. Najvažnije je da mališani imaju volju i želju, kasnije sve ide svojim tokom.
Deca koja zavole šah i takmiče se u najranijem uzrastu, igraće ga rado celog života. Jer to je jedna posebna i neobjašnjiva strast. Neko dete će ili da se zainteresuje za šah ili uopšte neće, ali zato postoje vaspitači, učitelji i treneri koji mogu da ga predstave mališanima na pravi način.
Potrebno je nekoliko treninga da stručnjaci mogu da prepoznaju da li dete ima dobre šahovske predispozicije. Način na koji razmišlja, ideje koje sprovodi, princip zapažanja i moć memorije su ono što učitelji odmah zapaze.
Kako je šah delimično i umetnost, sagovornik kaže da tokom igre uvek pokušava da kod deteta prepozna i stvaralački potencijal. Pošto je šah mešavina sporta, umetnosti i nauke, cilj nije samo da deca postižu najbolje sportske rezultate na takmičenjima, već i da nauče korisne životne vrednosti.
Kada nauče da razmišljaju unapred, pravilno postupaju, razvijaju memoriju i kombinuju, sve to mogu da primene i u redovnoj školi.
Dobra vest za ljubitelje šaha je da svako, ako želi, može da postane veoma dobar u ovoj igri. Isti princip važi kao i u svemu drugom. Iako postoje talentovana i manje talentovana deca, presudan je rad i treniranje.
Kao što je Laslo Polgar objasnio: genije se ne rađa, već se stvara upornim radom. Talenat je samo početak, a sve ostalo zavisi od rada, discipline i ljubavi prema onome što radimo.
Izvor: novinski intervju “Mali igrači, veliki mudraci”, Dečja planeta, 24. mart 2019. Razgovor vodila Tatjana Loš.